Renesansna književnost i politika nakon novog historizma

Renesansna književnost i politika nakon novog historizmaRenesansna književnost i politika nakon novog historizma

Nakon više od tri desetljeća, američki novi historizam i dalje utječe, kako pozitivno tako i negativno, na znanstvena proučavanja renesansne književnosti i kulture. Usredotočujući se na probleme političkog značenja i političke misli koji sudjeluju u oblikovanju književnog djela te su i sami tim djelima oblikovani, ovo će predavanje razmotriti posljedice postojanja dominantnog kritičkog pristupa pitanju fundamentalnih odnosa između književnog i neknjiževnog (ili barem manje književnog) govora. Iako će primjeri biti birani iz razdoblja renesansne, teorijska i metodološka problematika koju ti primjeri ilustriraju nadilazi granice bilo kojeg povijesnog razdoblja. Recentna znanstvena praksa u području ranonovovjekovnih studija podvrgnut će se kritičkoj analizi s namjerom da se prepoznaju nova ili tek djelomično izmijenjena shvaćanja odnosa između renesansne književnosti – odnosno književnosti uopće – i politike.

Ivan Lupić radi kao docent na Odsjeku za anglistiku Sveučilišta Stanford. Doktorirao je iz područja engleske renesansne književnosti na Sveučilištu Columbia godine 2013. te iz područja teorije i povijesti književnosti na Sveučilištu u Zagrebu 2009. godine. Trenutno piše studiju o odnosu političkog savjeta i engleske drame šesnaestog stoljeća. Objavio je niz znanstvenih radova u časopisima i zbornicima u Hrvatskoj i inozemstvu. U Hrvatskoj su objavljene dvije njegove knjige: Prijetvorni subjekt (2007), o Shakespeareovim sonetima, te Shakespeare između izvedbe i knjige (2010) o odnosu povijesti knjige i izvedbenih studija u području šekspirologije.