Ideja angažirane zajednice u poljskim i jugoslavenskim rock-tekstovima 80-ih godina

predavanje1

Bogusław Zieliński

Ideja angažirane zajednice u poljskim i jugoslavenskim rock-tekstovima 80-ih godina

 

Kao glazbeni pravac, rock je nastao krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća na temelju specifičnih političkih, ekonomskich, društvenih i kulturnih promjena i poprima različite forme estetike, žanrove i komunikacijske uloge.

Parahimne i manifesti rocka mogu se također predstaviti prema sljedećoj kategorizaciji: parahimne i manifesti supkulture rocka (ideja slobode, slobodne ljubavi, pacifizma i neizbježnih atributa rocka – gitare i motocikla); parahimne i manifesti kontrakulture, duhovnosti New Agea i ezoteričnih tradicija; parahimne i manifesti seksualnih manjina; parahimne utopije i antiutopije rock-supkultura; parahimne i manifesti upleteni u državne i nacionalne ideologije.

Zajednica koja se ostvaruje u prostoru rocka predstavlja tip kulturnih zajednica u kojima je dominantan udio elemenata kontrakulture. Rock je programski bio vrsta kontrakulture, a predmet kontestiranja gotovo svega što je bilo povezano s omrznutim establišmentom, vlašću i opasnošću od gubitka radikalno shvaćene slobode. Alternativnu i rock-glazbu, kao domenu izričaja mladih i frustriranih ljudi, a često i buntovničkih i prevratničkih sredina, u Poljskoj tolerirala je sve slabija vlast, iako je cenzura redovno bila na snazi, primoravajući umjetnike koji su željeli ući u službeni tok, da pišu ezopovskim jezikom. U Poljskoj je tijekom vojnog stanja rock preuzeo funkciju simboličnog političkog protesta. Pravac klasičnog rocka prve polovice 80-ih godina u središte svoje komunikacijske i estetske djelatnosti stavlja građansku zajednicu.

Romantičarski korijeni poruke poljskih rock-tekstova 80-ih godina izražavaju se prije svega stavom bunta i protesta, nastavljajući tako romantičarski oblik patriotizma koji je obuhvaćao emancipacijske i svjetonazorske težnje u više aspekata. Naracije kontestatora komunističkog sustava, iako vjerski indiferentne, ponavljale su religijski obrazac priče o Izlasku.

Specifičnost Jugoslavije i njezinih iskustava pridonosi tome da zlatni period jugoslavenskog rocka pokazuje najmanje tri obrasca jugoslavenskog zajedništva, koje bismo mogli imenovati na sljedeći način: 1) zajedništvo koje se oslanja na ideje i obrasce jugoslavenskog centralizma; 2) zajedništvo kreirano u diskursu socijalističkog modernizma; 3) rekontekstualizacija umjetničko-konceptualnih diskursa koji problematiziraju vezu između umjetnosti i ideologije.

Prof. dr. sc. Bogusław Zieliński zaposlen je na Odjelu za južnoslavensku književnost Sveučilita Adama Mickiewicza u Poznanju (Poljska). Od 2008. godine ravnatelj je tamošnjeg Instituta za slavistiku, a od 1999. do 2008. bio je predstojnik Katedre za slavensku filologiju. Područja njegova interesa su nacionalna i književna povijest slavenskog Juga 19. i 20. stoljeća, a posebno Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije, kao i pitanja etnokulture (kulturni i nacionalni identitet Slavena, kulturni regionalizam i povijest ideja slavenskog Juga, interkulturalni dijalog u balkanskom kulturnom prostoru te slavistika kulturalnih studija). Autor je zapažene knjige Serbska powieść historyczna. Studia nad źródłami, ideami i kierunkami rozwoju (Poznań, 1998.), urednik više od 20 zbornika znanstvenih radova te pisac stotinjak znanstvenih članaka u respektabilnim međunarodnim časopisima.